Može li se skolioza naslijediti i koji je stvarni rizik

Ako sama imaš skoliozu, pitanje se prije ili kasnije postavi samo od sebe: hoće li je naslijediti i moje dijete? Taj strah je razumljiv, pogotovo ako se sjećaš vlastitog djetinjstva s ortozom ili vježbama. Skolioza doista ima genetsku komponentu, ali ona nije ni presudna ni neizbježna. Nasljeđe povećava vjerojatnost, ali ne jamči ishod.

Skolioza je, podsjetimo se, zakrivljenje kralježnice u obliku slova “S” ili “C”, koje se mjeri u stupnjevima, taj broj se naziva Cobbov kut i njime se određuje ozbiljnost stanja. U nastavku pogledaj što istraživanja stvarno govore o nasljeđu ove zakrivljenosti, koliki je realan rizik za tvoje dijete i, što je najvažnije, što možeš učiniti već sada.

Što istraživanja govore o genetici skolioze?

Prije svega, važno je razdvojiti pojmove koji se lako pomiješaju. Kongenitalna skolioza prisutna je već pri rođenju i nastaje zbog malformacija kralježaka u ranom razvoju. Neuromuskularna skolioza javlja se kao posljedica stanja poput cerebralne paralize ili mišićne distrofije, gdje je uzrok jasan i nije prvenstveno pitanje nasljeđa u smislu o kojem ovdje pričamo. Ovaj tekst govori o trećem, najčešćem obliku, adolescentnoj idiopatskoj skoliozi (AIS), koja se javlja u pubertetu kod inače zdrave djece, bez jasnog vanjskog uzroka, a upravo ta vrsta pokazuje jasnu obiteljsku povezanost.

Djeca čiji je roditelj ili blizak srodnik imao skoliozu imaju veću vjerojatnost da će je i sama razviti u odnosu na opću populaciju. To ne znači da postoji jedan “gen za skoliozu” koji se prenosi po jasnom obrascu, poput boje očiju. Radi se o multifaktorskom stanju, više gena zajedno utječe na razvoj kralježnice, rast kostiju i ravnotežu tijela, a tek njihova kombinacija s vanjskim faktorima odlučuje hoće li se zakrivljenje razviti.

Koje gene povezuju s idiopatskom skoliozom

Znanstvena istraživanja povezuju idiopatsku skoliozu s genima koji sudjeluju u razvoju vezivnog tkiva, koštanog rasta i neuromišićne kontrole ravnoteže. Nijedan od tih gena sam po sebi ne “uzrokuje” skoliozu, svaki samo blago povećava sklonost, slično kao što gen ne odlučuje hoćeš li imati visok krvni tlak, već samo mijenja rizik.

Zašto jednojajčani blizanci ne moraju oboje imati skoliozu

Ovo je možda i najbolji dokaz da genetika nije sve. Kod jednojajčanih blizanaca, koji dijele identičan genetski kod, poklapanje pojave skolioze je visoko, ali nikako stopostotno. To znači da faktori poput rasta, hormonalnih promjena u pubertetu, položaja tijela i opterećenja kralježnice tijekom odrastanja igraju ulogu jednako koliko i geni.

Koliki je stvarni rizik za dijete roditelja sa skoliozom?

Evo konkretnog broja koji najviše zanima roditelje: oko 30% djece s adolescentnom idiopatskom skoliozom ima obiteljsku povijest ovog stanja, a otprilike jedno od troje djece čiji roditelj ima skoliozu razvit će neki stupanj zakrivljenja. To znači da dvije trećine djece, unatoč obiteljskoj povijesti, neće razviti skoliozu koja zahtijeva liječenje.

Vrijedi dodati i širu sliku: skolioza općenito pogađa oko 2-3% populacije, a samo mali dio, otprilike 3 do 5 djece na svakih 1.000, razvije teži oblik koji zahtijeva ortozu ili intenzivnije liječenje. Obiteljska povijest povećava tvoju vjerojatnost iznad tog prosjeka, ali ne pretvara je u izvjesnost.

Rizik po spolu, zašto su djevojčice češće zahvaćene

Djevojčice su i do sedam puta češće pogođene adolescentnom idiopatskom skoliozom nego dječaci, a njihove krivine imaju i veću tendenciju napredovanja tijekom pubertetskog naglog rasta. Devojčiče ranije ulaze u fazu ubrzanog rasta i razvoja, u razdoblju kada fiziološke krivine kralježnice još nisu u potpunosti oblikovane. Budući da te krivine pridonose stabilnosti kralježnice, tijekom intenzivnog rasta ona može biti osjetljivija na razvoj i progresiju skoliotične deformacije. Ako majka ima skoliozu, vrijedi obratiti dodatnu pažnju na kćer upravo u tom razdoblju ubrzanog rasta, iako to ne znači da sinove treba zanemariti.

Rizik po obliku roditeljevih krivina

Vrsta i lokacija krivine kod roditelja, torakalna, lumbalna ili kombinirana, ne prenosi se nužno identično na dijete. Dijete može razviti sasvim drugačiji obrazac zakrivljenja ili tek blagu asimetriju koja nikad ne postane klinički značajna. Zato je individualna procjena uvijek pouzdanija od pretpostavke “isto će biti kao kod mene”.

Što nije genetski u skoliozi, faktori koji se mogu kontrolirati?

Osim nasljeđa, na razvoj i napredovanje skolioze utječu i faktori koje možeš pratiti i djelomično usmjeravati: brzina rasta u pubertetu, mišićna neravnoteža, držanje tijela pri dugotrajnom sjedenju i razina tjelesne aktivnosti. Nijedan od njih sam po sebi ne uzrokuje skoliozu, ali u kombinaciji s genetskom sklonošću mogu ubrzati napredovanje krivine ako se ne prepoznaju na vrijeme. Upravo je to razlog zašto rana procjena ima toliko veću vrijednost kod djece s obiteljskom poviješću, ne zato što je nasljedna skolioza izvjesna, nego zato što se rani znakovi mogu uočiti prije nego što postanu vidljivi golim okom.

Kada i kako pregledati dijete ako roditelj ima skoliozu?

Kod djece s obiteljskom poviješću skolioze, preporučuje se pregled kralježnice čim uđu u fazu ubrzanog rasta, obično oko 10. do 11. godine kod djevojčica i nešto kasnije kod dječaka. To ne znači da treba čekati do te dobi ako primijetiš bilo kakvu asimetriju ranije, tada je pregled uvijek opravdan.

Adamsov test kao brza kućna provjera

Jednostavna kućna provjera jest Adamsov test pretklona, dijete se sagne prema naprijed, opusti ruke, a ti promatraš je li jedna strana leđa (rebra ili lopatica) vidljivo viša od druge. Ako primijetiš asimetriju, to je znak da je vrijeme za stručnu procjenu, ne razlog za paniku.

Što napraviti ako se otkrije rana nasljedna skolioza?

Ako se pri pregledu otkrije blaga zakrivljenost, to u ranoj fazi gotovo uvijek znači da su pred vama konzervativan pristup, praćenje i ciljane vježbe, a ne odmah razgovor o operaciji. Ključna je detaljna dijagnostika koja uključuje procjenu posture, mjerenje rotacije trupa i, po potrebi, snimke koje pokazuju stupanj zakrivljenja izražen u stupnjevima, takozvani Cobbov kut.

Kako Scolio Point pomaže obiteljima s nasljednim faktorom?

U Scolio Pointu u Splitu radimo upravo s obiteljima kod kojih je skolioza već prisutna kod jednog roditelja, jer znamo da se u tim slučajevima najviše dobiva ranom procjenom, ne čekanjem da zakrivljenje postane vidljivo. Naš pristup temelji se na Schroth metodi, individualnoj procjeni posture i praćenju rasta djeteta kroz ključne godine puberteta, kada je rizik od napredovanja krivine najveći. Ako u obitelji postoji skolioza, procjena posture djeteta prvi je i najkonkretniji korak koji možeš poduzeti, bez obzira hoće li rezultat biti “sve je u redu” ili “vrijeme je za vježbe”.