Skolioza i bol, kada odsutnost boli može biti varljiva

Dijete se ne žali na bolove, drži se uspravno kao i uvijek, trči i igra se bez problema a liječnik kaže da pričekate i “vidite hoće li se nešto promijeniti”. Ako nema boli, čini se logičnim zaključiti da nema ni razloga za brigu. Ipak, odsutnost boli ne znači da kralježnica ne napreduje prema sve izraženijoj zakrivljenosti. Skolioza je stanje koje se u velikom broju slučajeva razvija tiho, bez ijednog simptoma koji bi upozorio roditelja ili samog pacijenta da se nešto mijenja. Upravo je to razlog zašto je rana procjena posture toliko važna, ne čekaj bol, jer bol često dolazi prekasno.

Zašto većina djece sa skoliozom nema bolove, barem u početku?

U najvećem broju slučajeva skolioza kod djece i adolescenata ne boli, posebno u ranim i srednjim stadijima. Razlog je jednostavan, rastuća kralježnica je fleksibilna, a tijelo se na promjenu prilagođava postupno, prije nego što bi ona uopće mogla stvoriti bol.

Kod djece i adolescenata, idiopatska skolioza, najčešći oblik ovog deformiteta, gotovo nikad ne počinje bolom. Rastuća kralježnica je fleksibilna, a mišići i meko tkivo u toj dobi imaju dovoljno kapaciteta da kompenziraju blagu do umjerenu zakrivljenost bez da se to osjeti kao neugodnost.

To znači da tijelo djeteta “prihvaća” novi oblik kičme kao normalno stanje, jednostavno zato što se promjena događa postupno, tijekom mjeseci i godina rasta. Živčani sustav se navikava na novu posturu prije nego što bi ona uopće mogla stvoriti bol.

Zato je odgovor na pitanje boli li skolioza kod djece najčešće “ne, barem ne u ranim i srednjim stadijima”, a to je ujedno i razlog zašto se toliko slučajeva otkrije tek slučajno, na sistematskom pregledu ili kada roditelj primijeti asimetriju ramena ili lopatica. Kad se ipak pojavi bol u leđima kod djece koja imaju dijagnosticiranu skoliozu, gotovo nikad nije riječ o samoj zakrivljenosti, već o sekundarnoj mišićnoj napetosti koja se razvija uz nju, a to je razlika koju vrijedi razumjeti prije nego što se uzrok pogrešno pripiše kralježnici.

Kada i zašto skolioza počinje boljeti?

Bol obično nije prvi znak skolioze, ona je kasna posljedica dugotrajne neravnoteže u načinu na koji se tijelo nosi s iskrivljenom kralježnicom. Kad se to dogodi, vrijedi razumjeti odakle bol zapravo dolazi.

Mišićna neravnoteža kao izvor kronične napetosti

Kada je kralježnica zakrivljena, mišići s jedne strane trupa rade više kako bi kompenzirali položaj, dok su mišići s druge strane u stalno skraćenom ili opuštenom stanju. Ta asimetrična raspodjela opterećenja s vremenom stvara kroničnu mišićnu napetost, posebice u predjelu leđa i ramenog pojasa. Bol koja iz toga proizlazi obično je tupa, prisutna nakon dužeg stajanja ili sjedenja, i pojačava se krajem dana.

Kompresija živaca u uznapredovalom stadiju

Kod izraženijih zakrivljenja, prostor kroz koji prolaze živčani korijeni može se smanjiti, stanje koje se stručno naziva spinalna stenoza, što dovodi do pritiska na živce i boli koja se širi prema nogama ili rukama, ovisno o razini kralježnice koja je zahvaćena. Ovakva bol je ozbiljniji signal i obično se javlja tek u kasnijim fazama neliječene skolioze ili kod takozvane degenerativne skolioze, koja se razvija u starijoj životnoj dobi zbog trošenja diskova i zglobova, ne kod djece s blagim stupnjem.

Razlika između adolescentne i odrasle skolioze u smislu boli

Kod adolescenata je bol rijetkost jer je kralježnica još u razvoju i relativno fleksibilna. Kod odraslih je situacija drugačija, degenerativne promjene u zglobovima i diskovima, u kombinaciji s dugogodišnjom asimetrijom, mnogo češće dovode do boli u leđima. Kod žena se ovaj proces često dodatno ubrzava nakon menopauze, kada gubitak koštane gustoće čini kralježnicu podložnijom daljnjem napredovanju zakrivljenosti. Zato skolioza odraslih zaslužuje posve drugačiji pristup procjeni i praćenju nego skolioza kod djece.

Je li bol dobar pokazatelj ozbiljnosti skolioze?

Kratak odgovor je, ne. Stupanj zakrivljenosti, mjeren Cobbovim kutom, i prisutnost boli često uopće ne koreliraju. Dijete s umjerenim stupnjem skolioze može biti potpuno bez simptoma, dok odrasla osoba s blažim, ali dugogodišnjim zakrivljenjem može imati izraženu bol zbog nakupljenih mišićnih i zglobnih promjena. Kod vrlo izraženih, neliječenih zakrivljenja bol nije jedina posljedica, deformitet može utjecati i na rad pluća i srca, što je zaseban razlog za ozbiljno shvaćanje ranog otkrivanja, bez obzira boli li ili ne.

Zato pitanje “ima li moje dijete tešku skoliozu ako nema bolove” nema jednostavan odgovor temeljen samo na osjećaju, jedini pouzdan način da se procijeni stupanj i rizik napredovanja je stručna procjena posture, po mogućnosti uz mjerenje rotacije trupa i, kad je potrebno, snimak kralježnice. Prvi, jednostavan korak koji možeš napraviti i kod kuće je test pretklona.

Balansiranje muskulature oko zakrivljene kralježnice

Za razliku od pristupa koji se primarno usmjeravaju na istezanje i jačanje mišića, Schroth metoda temelji se na postizanju individualno korigiranog položaja tijela. Kroz precizne pokrete trupa i zdjelice pacijent se dovodi u optimalnu poziciju, nakon čega se aktivira ciljana muskulatura kako bi odrzala korekciju i potaknula derotaciju trupa. Time se poboljšava posturalna kontrola i smanjuje asimetrično opterećenje kralježnice, što može dovesti do smanjenja boli.

Trodimenzionalno disanje i smanjenje pritiska

Specifičan način disanja koji se koristi u Schroth metodi, takozvano rotacijsko disanje, pomaže “otvoriti” prostor s uže strane zakrivljenja i rasteretiti dijelove kralježnice koji su pod pritiskom. Za mnoge pacijente ovo je jedan od prvih elemenata koji dovodi do subjektivnog osjećaja olakšanja.

Što napraviti ako dijete ili odrasla osoba ima trajne bolove uz skoliozu?

Ako bol traje dulje od nekoliko tjedana, pojačava se ili se širi prema udovima, to nije nešto što treba čekati da “samo prođe”. Sljedeći korak je procjena posture kod stručnjaka koji razumije razliku između mišićne napetosti i ozbiljnijih znakova napredovanja, ne generička fizikalna terapija, već pristup usmjeren specifično na skoliozu.

Kod izraženije zakrivljenosti koja doprinosi boli, uz specifične vježbe se ponekad razmatra i nošenje ortoze kako bi se usporilo napredovanje i rasteretila kralježnica. Tek u rijetkim, teškim slučajevima gdje konzervativne metode ne uspiju kontrolirati bol ili napredovanje, razmatra se i operativni zahvat, no to je krajnja opcija, a ne prvi korak, i o njoj odlučuje liječnik nakon detaljne dijagnostike.

Kako Scolio Point pristupa boli kao dijelu terapijskog plana?

U Scolio Pointu bol se nikad ne promatra izolirano od uzroka, svaka procjena posture uključuje analizu obrasca zakrivljenosti, mišićne neravnoteže i, kod odraslih pacijenata, stupnja degenerativnih promjena koje mogu doprinositi boli. Na temelju toga gradi se individualni Schroth program vježbi koji cilja specifičan tip skolioze svake osobe, umjesto općeg seta vježbi za “bol u leđima”.

Za pacijente kojima je potreban intenzivniji pristup, tu je i ISST Schroth kamp, sedmodnevni program koncentriranog rada koji kombinira individualne i grupne vježbe pod nadzorom ISST certificiranih terapeuta u Splitu. Za one kod kojih je mišićna napetost izraženo prisutna, terapija se po potrebi nadopunjuje i terapija suhim iglama ili MFR tretmanom, kao podrška uz Schroth vježbe, ne kao zamjena za njih.

Ako nisi siguran je li tvoj slučaj, ili slučaj tvog djeteta, nešto što zahtijeva pažnju, procjena posture je prvi i najsigurniji korak.